Na odsjeku za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta, Univerziteta u Tuzli sprovedena je terenska nastava za prvu, drugu i treću godinu u trajanju od dva dana, tačnije 25. i 26. aprila. Terensku nastavu su vodili dr. sc. Alen Lepirica, vanredni profesor i viši asistent mr. Željka Stjepić Srkalović. U sklopu terenske nastave su održana i predavanja iz predmeta: Geomorfologija I, Geomorfologija II, Pedogeografija, Biogeografija, Fizička geografija Bosne i Hercegovine te Primjenjena klimatologija.
Glavno odredište terenske nastave je bila prašuma Perućica, koja predstavlja posljednju očuvanu prašumu u Europi, a nalazi se u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska, na području opštine Foča u Bosni i Hercegovini.
Iz Tuzle se krenulo u 9h ujutru. Putujući ka Perućici napravljena je duža pauza na putu Sarajevo-Olovo, u Ilijaškoj općini, kako bi studenti mogli posjetiti Bijambarske pećine, koje se nalaze upravo u tom području. Područje Bijambara karakterizira osam speleoloških objekata, a studenti su bili u prilici vidjeti i posjetiti tri najveće, a to su: Gornja, Srednja i Donja Bijambarska pećina. Srednja pećina se učinila i najzanimljivijom jer se sastoji od četiri dvorane koje su ukrašene pravim pećinskim nakitom što je itekako privuklo pažnju studenata. Nekima je ovo bio prvi susret sa pećinama i bili su oduševljeni njenim ljepotama. Nakon par sati ugodne šetnje i uživanja u prelijepim borovim šumama, bistroj vodi i šumskoj tišini, što krasi zaštićeno područje Bijambara, studenti su zajedno sa profesorima nastavili svoj put dalje.
U povratku su posjetili i nekropolu stećaka „Mramorje“ koji se nalazi na lokalitetu Dolovi, u sklopu Zaštićenog pejzaža Bijambare. Godine 1959. je na nekropoli u Donjim Čevljanovićima evidentiran ukupno 41 stećak – 32 sljemenjaka i 9 sanduka. Poredani su u nizove od sjevera ka jugu, a orijentirani su u pravcu zapad – istok. Tokom 2013.-te godine izmještena je grupa od 39 stećaka iz Donjih Čevljanovića na područje Bijambara. Na ukupno 5 stećaka zastupljeni su sljedeći ukrasi: spirale (dvostruke, simetrične), S-spirale, spiralni dodaci, krstovi, ljiljan, rozete, tordirane vrpce, bordura od niza kosih paralelnih linija, tri para rebara, kose linije, motiv grozda, motiv zastave te predstava ruke do ramena, povijene u laktu.
Nastavivši dalje svoj put, studenti su imali priliku vidjeti i posjetiti rijeku Željeznicu, koja je karakteristična po kazanima. Ova rijeka nastaje od Hrasničkog i Godinjskog potoka, a sastaju se kod sela Turovi. Njeno ušće u rijeku Bosnu leži nasuprot sela Osijeka. Pojedini dijelovi toka rijeke Željeznice veoma podsjećaju na lonce, kotlove ili kazane, po čemu je ovaj dio i dobio ime. To su udubljenja koja nastaju karakterističnim prosjecima vertikalne vrtložne fluvijalne erozije – evorsije. Nalaze se na mjestima gdje rijeka naglo sa kaskada pada u korito, pa se, zbog velike kinetičke energije vode, vrši udubljivanje dijela riječnog korita neposredno iza kaskada.
Udubljenja su široka između 30 i 70 centimetara i duboka između pola i jednog metra, a kako se na tom mjestu rijeka naglo sužava, ogromna količina vode stvara slapove i virove, pa izgleda kao da vri i zbog toga je narod iz okolnih sela ta udubljenja prozvao kazani ili lonci.
Ti kazani koji se nalaze duž nekoliko metara riječnog toka izuzetno su rijedak prirodni fenomen i predstavljaju najatraktivnije mjesto u kanjonu Željeznice, kanjonu od krečnjaka dugom oko 150 metara, širokom dva metra i dubokom 12 metara. Zbog atraktivnosti ovog dijela riječnog toka, cijeli kanjon je poznat pod imenom Kazani. Put nas dalje vodi ka Tjentištu, gdje se nalazi spomenik poginulim borcima u bitci na Sutjesci.
Stigavši na Tjentište, po obilasku spomenika i klizišta koje se nalazi u tom području, studenti su se smjestili u hotel „Mladost“ koji se nalazi u neposrednoj blizini.
Sljedećeg dana, odmorni studenti sa svojim profesorima i vodičem su krenuli u obilazak prašume Perućice. Neumorna grupa je taj dan obišla cijelu prašumu prepješačivši oko 20-ak kilometara i uživajući u pogledima sa vidikovca odakle su mogli vidjeti Maglić, Volujak, Snježnicu, Zelengoru, te vodopad Skakavac.
Perućica predstavlja najveću sačuvanu prašumu u Evropi. To je zakonom zaštićeni rezervat i nalazi se u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska. Okružena je najvišim planinskim vrhovima u BiH: Maglićem – 2386 m, Volujakom – 2337 m i Snježnicom – 1804 m, dok je od planine Zelengore dijeli kanjon Sutjeske.
Vlada SR BiH 1952. godine je izdvojila područje Perućice sa površinom od 1.234 ha iz redovnog šumarskog gospodarenja, kao šumarski objekat potreban naučnim istraživanjima i nastavi, a 1954. godine, to područje je uvećano za još 200 ha, te se stavlja pod zaštitu države kao prirodni rezervat, rješenjem Zemaljskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine. Klima je pretplaninska sa godišnjom količinom od 1500 do 1750 mm padavina.
Za studente geografije ova terenska nastava je bila itekako lijepo i jako važno iskustvo, jer su uspjeli naučiti nešto novo, utvrditi već naučeno gradivo i direktno na terenu uočavati geomorfološke i druge oblike. Također, uživali su u prelijepoj prirodi koja krasi ovaj predio te u prekrasnom pogledu na planine koje su u ovo doba godine još uvijek pod snijegom, dok ih proljetno sunce nastavlja milovati. U određenim trenucima je bilo naporno, pa čak i teško, pješačiti prašumom 8 sati i preći 19,1 km, ali studentima je to bila prava avantura i doživljaj za pamćenje. Svi su bili kao jedan i svi su se međusobno pomagali. Zajedno su prelazili nabujale potoke preko palih borova, pili vodu sa bistrih izvora, prelazili polja srijemoša i što je najvažnije, stvarali predivne uspomene i jačali prijateljstvo.