U periodu od 09.-11. maj 2018. godine, studenti Odsjeka za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli su izveli terensku nastavu na relaciji: Tuzla – Livno – Drvar – Bihać – Sanski Most – Travnik – Zenica – Tuzla. Cilj terenske nastave je bio da studenti utvrde načine i tehnike izvođenja terenske nastave kao i da se upoznaju sa fizičko-geografskim i društveno-geografskim karakteristikama sjeverozapadne Hercegovine, jugozapadne, centralne Bosne kao i Bosanske Krajine.
I dan – polazak je bio iz Tuzle sa parkinga Tuzlanka u 07.30 h. Na početku i tokom puta, studenti su upoznati sa fizičko-geografskim i društveno geografskim karakteristikama sjeveroistočne i srednje Bosne. Poseban osvrt je dat na fizičko-geografske osobenosti planine Konjuh i Ozren (kod Sarajeva). Sarajevo je prezentovano u cjelosti zajedno sa olimpijskim planinama Bjelašnica i Igman. Prelaskom preko Ivan planine, došlo se u prostor sjeverne Hercegovine gdje dominira gorostas Prenj kojem je posvećena posebna pažnja kao i Boračkom jezeru koje se sakrilo u njegovim njedrima. U Jablanici smo napustili magistralni put M-18 i skrenuli smo prema Ramskom jezeru. U putu smo stali pored hidroakumulacije na rijeci Rami za potrebe istoimene hidrocentrale. Dolaskom na Ramsko jezero uvjerili smo se da je sve ono što smo teoretski o njemu čuli, praktično ništa, u poređenju sa direktnim susretom sa njim. Nakon čarobnog Ramskog jezera zaputili smo se prema Parku prirode Blidinje. Silaskom u Dugo polje, kretali smo se najdužom ledničkom dolinom u Bosni i Hercegovini koja se urezala između dva gorostasa: Vran planine i Čvrsnice koje smo detaljno imali priliku da upoznamo i teoretski i praktično. Na ulazu u dolinu, naišli smo na ostatke naših predaka – dobrih Bošnjana, stećke. Nastavili smo put kroz Dugo polje, prema jednom od najljepših jezera u Bosni i Hercegovini, Blidinje jezero. Sa sjetom smo napustili ovaj nestvarno lijep prostor nastavivši put prema Livnu. Do Livna smo upoznali i najveću hidroakumulaciju u Bosni i Hercegovini, Buško jezero.
II dan – nakon doručka smo više detalja saznali o kulturno-historijskim i prirodnim znamenitostima Livna i planinom Cincar. Nastavili smo put prema Drvaru, tokom kojeg smo prošli i upoznali se sa genezom i fizičko-geografskim karakteristikama Livanjskog i Glamočkog polja, planinama Kamešnica, Dinara, Šator, Jadovnik. Prirodne (planine Osječenica, Klekovača, Grmeč) i antropogene znamenitosti Drvara sa akcentom na Titovu pećinu, postale su nam jasnije nakon susreta sa njim.
U Martin Brodu smo obišli vodopad a nakon njega i nadaleko čuveni Štrbački buk. Dolaskom u Bihać, prezentovane su i njegove geografske osobenosti kao i planine Plješivice.
III dan – obilazak i upoznavanje starog grada Ostrožac i onda „Krajiški Jerusalem“ – Bosanska Krupa sa gradinom. Na ulazu u Sanski Most, naselje Fajtovci, posjetili smo jedan od najljepših, ali slabo poznati, vodopad Bliha na istoimenoj rijeci. U Ključu smo posjetili srednjovjekovni grad Ključ gdje se, nakon okupacije, predao Osmanlijama posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević 1463. godine. U Jajcu smo vidjeli znamenite i nadaleko čuvene vodopade. Zadnja tačka nam je bio vezirski grad Travnik gdje smo, nakon teoretskog i praktičnog „sučeljavanja“ sa neponovljivim srednjobosanskim gorostasom Vlašićem, večerali, nakon čega smo nastavili put prema Zenici, Doboju i vratili se u Tuzlu u 00.30 h. Dio puta nam je Zula svojim glasom začinio, gdje smo sa sigurnošću se mogli uvjeriti, da mu je radi njegove budućnosti bolje da ne skida kopačke sa nogu a da mikrofon okači o klin.
Terenskoj nastavi je prisustvovalo 14 studenata. Voditelji su bili: dr. sc. Edin Hadžimustafić i dr. sc. Dževad Mešanović.